Uzroci porasta nivoa mora od 1900. godine

Udruženje UZOR | 04 Sep. 2020

Kategorije: Voda | Zemljište | Klimatske promjene |

---

Porast nivoa mora je jedna od najopasnijih posljedica klimatskih promjena a rastuće vode prijete da zauvijek poplave male ostrvske države i mnogobrojna priobalna podučja do kraja ovog vijeka. U isto vrijeme, razmjere uticaja porasta nivoa mora je veoma teško sa sigurnošću predvidjeti jer rezultati različitih studija sugerišu dosta različite krajnje ishode.

Da bi se bolje prognozirali budući uticaji porasta nivoa mora, razvijaju se nove tehnike za popunjavanje praznina u arhivskim zapisima o mjerenjima nivoa mora. Jedna takva ovogodišnja studija, otkrila je uzroke porasta nivoa mora od 1900. godine do danas.

Poznato je šta može da utiče na porast nivoa mora: topljenje glečera i ledenih ploča u značajnoj mjeri doprinosi novim količinama vode u okeanima, a više temperature uzrokuju širenje vode. S druge strane postoje i faktori koji donekle usporavaju rast nivoa mora poput brana koje u vještačkim akumulacijama zadržavaju vodu na kopnu, ometajući njen tok u mora i okeane. Tako da bi - uzimanjem u obzir svih faktora koji mogu da utiču na njega - nivo mora trebalo moći ispravno da se i projektuje. Međutim, do sada to nije bio slučaj jer nivo mora raste brže od očekivanog.

Rezultati studije ukazuju na nedostatke koji su uočeni u dosadašnjim proračunima i daju smjernice za buduće proračune.  Sa ovim novim saznanjima o istorijskim mjerenjima, naučnici mogu bolje predvidjeti kako će svaki od ovih faktora uticati na porast nivoa mora i kako će taj porast uticati na nas u budućnosti.

Na primjer, u nedavnom izvještaju o poplavama američka Nacionalna uprava za okeane i atmosferu (NOAA) ukazuje na nagli porast broja poplava povezanih s porastom nivoa mora duž američkih obala u posljednjih dvadeset godina. U istom izvještaju, NOAA sugeriše da možemo očekivati da će ove poplave biti sve češće i obilnije a površina ugroženog kopna će biti sve veća jer nivo mora i dalje raste.

Faktori koji utiču na porast nivoa mora

Preispitujući svaki od poznatih faktora koji su doprinijeli porastu nivoa mora od 1900. do 2018. godine, NASA-ina laboratorija za mlazni pogon u Južnoj Kaliforniji (JPL) uradila je istraživanje koristeći poboljšane procjene i primjenjujući satelitske podatke kako bi bolje razumjeli istorijska mjerenja.

Istraživači su otkrili da su procjene globalnih razlika u nivoima mora na osnovu mjerenja plima malo precijenile globalni nivo mora prije 1970-ih. Oni su takođe otkrili da topljenje planinskih glečera dodaje više vode u okeane nego što se ranije mislilo, ali i da relativni doprinos topljenja glečera porastu nivoa mora polako opada. Takođe, otkrili su da gubitak mase glečera i grenlandskog leda objašnjava povećanu stopu porasta nivoa mora prije 1940.

Pored toga, nova studija je otkrila da se tokom 1970-ih, kada je izgradnja brana i vještačkih akumulacija širom svijeta bila na vrhuncu, porast nivoa mora bio značajno usporen. Brane stvaraju rezervoare koji mogu čuvati slatku vodu koja bi inače tekla ravno u more.

"To je za mene bilo jedno od najvećih iznenađenja", rekao je glavni istraživač Tomas Frederikse, postdoktorski stipendist JPL-a. "Zarobili smo toliko slatke vode, da je čovječanstvo skoro zaustavilo porast nivoa mora."

Grafikon prikazuje porast nivoa mora od 1900. godine. Prije 1940., glečeri i morska voda Grenlanda dominirali su porastom; Projekti brana usporili su uspon u 1970-ima. Topljenje ledenih ploča i glečera, plus toplotno širenje vode, trenutno dominiraju u rastu nivoa mora. Podaci mjerača plima prikazani su plavom a satelitski podaci - narandžastom bojom. Izvor: NASA/JPL-Kaltek  

Međutim, od 1990-ih, gubitak mase ledenog pokrivača na Grenlandu i Antartiku kao i porast prosječne globalne površinske temperature ubrzali su porast nivoa mora dok je zaustavljanje oticanja slatke vode smanjeno. Kako se atmosfera i dalje zagrijava, većinu te toplotne energije upijaju okeani, uzrokujući povećanje zapremine postojeće vode u okeanima i morima. U stvari, topljenje ledenih ploča i toplotno širenje vode sada čine oko dvije trećine uočenog rasta globalnog nivoa mora. Topljenje planinskih glečera trenutno doprinosi s dodatnih 20% dok gubitak slatke vode na kopnu (kroz sve veću upotrebu i isparavanje) dodaje preostalih 10%.

Sve u svemu, nivo mora rastao je u prosjeku 1,6 milimetara godišnje u razdoblju između 1900. i 2018. godine (ukupno oko 19 cm). Trenutno, nivo mora raste brže nego u bilo kojem trenutku u 20. vijeku. Upravo podcijenjeni doprinosi vode od topljenja leda i toplotnog širenja okeana, posebno prije ere preciznih satelitskih posmatranja, stvorilo je manjak u istorijskom proračunu nivoa mora.

Pronalaženje ravnoteže

Jednostavno rečeno, proračun nivoa mora trebao bi biti precizniji ako se svi poznati faktori tačno procijene i saberu. Međutim, to do sada nije bio slučaj. "To je bio problem", rekao je Frederikse. "Kako smo mogli vjerovati projekcijama budućih promjena nivoa mora a da u potpunosti ne razumijemo pokretače promjena koje smo vidjeli u prošlosti?"

Frederikse je vodio međunarodni tim naučnika kako bi razvio vrhunski okvir koji objedinjuje napredak u svakoj oblasti istraživanja - od modela nivoa mora do satelitskih posmatranja - kako bi poboljšao naše razumijevanje faktora koji utiču na porast nivoa mora za proteklih 120 godina.

Najnoviji rezultati satelitskih posmatranja stigli su sa različitih NASA-inih satelita zatim sa satelita Njemačkog vazduhoplovnog centra (DLR) koji su snimali Zemlju od 2002. do 2017. godine kao i sa satelita Njemačkog istraživačkog centra za geonauke (GFZ). U analizu su uključeni dodatni podaci iz serije TOPEX/Jason satelita - zajednički napor NASA-e i francuske svemirske agencije Centre National d'Etudes Spatiales - koji djeluju kontinuirano od 1992. godine kako bi se poboljšali podaci mjerača plima.

"Mjerenja nivoa mora prije 1992. godine, bilo je bazirano uglavnom na korišćenju podataka sa mjerača plima, ali promjena nivoa mora nije ujednačena širom svijeta, tako da istorijski podaci o nivou mora nisu bili pouzdani", rekao je koautor studije, Sonke Dangendorf, docent za okeanografiju na Old Dominion Univerzitetu u Norfolku u Virdžiniji. "Takođe, mjerenje svakog od faktora koji doprinose globalnom srednjem nivou mora bilo je vrlo teško, pa je bilo teško dobiti i tačnu sliku."

Ali u protekle dvije decenije, naučnici su "bili preplavljeni" satelitskim podacima, dodao je Dangendorf, koji su im pomogli da precizno prate fizičke procese koji utiču na nivo mora.

Na primjer, satelitska mjerenja precizno su pratila promjene globalne vodene mase, topljenje glečera i ledenih ploča kao i količinu vode koja se skladišti na kopnu. Druga satelitska posmatranja pratila su kako regionalne promjene slanosti okeana i toplotno širenje utiču na neke dijelove svijeta više nego na druge. Kretanje zemljine kore prema gore i dolje uticalo je i na regionalni i na globalni nivo okeana, pa su i ti aspekti uključeni u analizu.

"Pomoću ovih podataka možemo efikasno pratiti odnos opažanja i povećanja nivoa mora na određenom mjestu", rekao je Feliks Landerer, naučnik na projektu JPL-a i koautor studije. "Sva ova opažanja zajedno, daju nam prilično tačnu predstavu o tome što je doprinijelo promjeni nivoa mora od 1900. godine i koliko."

Studija pod nazivom "Uzroci porasta nivoa mora od 1900. godine" objavljena je 19. avgusta u časopisu Nature.