Čaša hladne plastike? Ne, hvala!

Saša Dunović | 19 Aug. 2020

Kategorije: Voda | Zemljište | Održivi razvoj | Zaštita prirode |

Mikroplastika, koju čini razgrađeni plastični otpad, mikrosintetička vlakna (eng. microfibers) iz tkanina i sintetičke mikroperle (eng. microbeads) koje se nalaze u proizvodima za ličnu higijenu su već više od decenije prepoznati kao veliki problem akvatičnih ekosistema, ali rezulatati novijih istraživanja pokazuju da je stanje mnogo gore od očekivanog. 

Šta su sintetičke mikroperle?

Sintetičke mikroperle (eng. microbeads) su veoma male čestice plastike. Veličina im se kreće od jednog milimetra do jednog mikrometra, što je već isuviše malo da bi se moglo vidjeti golim okom. Ove male čestice plastike uglavnom se proizvode od polietilena ali se mogu naći proizvedene i od drugih petrohemijskih sirovina, kao što je polipropilen, polistiren ili polimetil metakrilat. Najviše se koriste u kozmetičkoj industriji, gdje su svoju primjenu našle u sredstvima za ličnu njegu, piling sredstvima i pastama za zube. Mogu se naći u različitim veličinama, oblicima, bojama i količinama. Često se koriste kao emulgatori ili veoma jeftini punioci.  

Mikroperle u kozmetičikim preparatima lako dospijevaju do javnih vodenih površina, gdje adsorbuju druga zagađenja
Kredit: Tony Cenicola/The New York Times

Šta su mikro sintetička vlakna?

Mikrovlakna (eng. microfibers) su sintetička vlakna, obično proizvodena upotrebom poliestera, poliamida ili kombinacijom poliestera, poliamida i polipropilena. Debljina ovih vlakana je obično manja od deset mikrometara. Najlakši način razmišljanja o mikrovlaknima je da su oni finiji od niti svile, što je 1/5 promjera ljudske dlake. Drugim riječima, veličina mikrovlakana je prilično mala. Ultrafina vlakna se proizvode od kasnih 1950-ih, ali nisu bila komercijalizovana sve do izuma Ultrasuede-a 1970-ih u Japanu. Mikrovlakna su postigla univerzalni uspjeh nakon njihovog usvajanja u Švedskoj a kasnije i u ostatku Europe tokom devedesetih godina prošlog vijeka.

Budući da proizvođači mikrovlakna imaju kontrolu nad konačnim proizvodom, mogu koristiti različite tehnike za postizanje mekih, žilavih, upijajućih, vodoodbojnih ili vlakana za najrazličitije namjene - primjene su široke. Danas se koriste za za izradu prostirki, pletiva i tkanja za odjeću, presvlaka, za izradu industrijskih filtera i sredstava za čišćenje. Veliki udio na tržištu odjeće čini odjeća izrađena od poliesterskih mikrovlakana. 

Uticaji na životnu sredinu? Mnogo veći od očekivanog!

Rezultati istraživanja, objavljenog u Environmental Science & Technology u septembru 2016. godine, pokazali su da se tokom mašinskog pranja sintetičke jakne, izgrađene uglavnom od poliestra, prosječno ispusti 1,174 miligram mikrovlakana u kanalizaciju. Ova mikrovlakna zatim putuju u lokalno postrojenje za pročišćavanje otpadnih voda, ako uopšte i postoji, gdje se oko 60% vlakana zadržava, (u zavisnosti od lokalnih uslova obrade otpadnih voda), a oko 40% njih ispušta se sa prečišćenom vodom u rijeke, jezera, mora i okeane.

Kao i mikrovlakna, i sintetičke perle, (eng. microbeads) mogu uzrokovati zagađenje vode plastičnim česticama te predstavljaju ekološku opasnost za vodene životinje. Međutim, za razliku od mikrovlakana, i zahvaljujući svojoj veličini, ove male čestice uglavnom u potpunosti prolaze kroz lokalna postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda  jer postrojenja nisu projektovana tako da filtriraju i njih. Publikacija objavljena 2014. godine u državi Njujork, SAD, pokazala je da od ukupno 610 postrojenja za prečišćavanje komunalnih otpadnih voda, više od 400 ne može izdvojiti ove plastične čestice iz vode.

„S obzirom na njihovu raširenu i postojanu prirodu, mikroplastika je postala globalna prijetnja po životnu sredinu i potencijalni rizik za ljudsku populaciju,“ rekla je Rejčel Hurli sa Univerziteta u Mančesteru i kolege u svom izvještaju, objavljenom u Nature Geoscience.

Studije rađene u Fredoniji 2012. i 2013. godine pokazala su da se u jezerima Superior i Hjuron nalazilo oko sedam hiljada plastičnih čestica po kvadratnom kilometru. Jezero Mičigen je imalo približno 17 hiljada, jezero Iri oko 46 hiljada, a jezero Ontario nevjerovatnih 248 hiljada istih čestica po kvadratnom kilometru. Na pitanje koja bi količina zagađenja plastikom bila prihvatljiva u jezerima, dr Šeri Mejson sa Univerziteta države Njujork je rekla: „U našoj vodi ne bi trebalo biti plastike.“

Jednom kada ove gotovo neuništive sintetičke perlice i vlakna uđu u vodu, ponašaju se kao sunđeri za ostale otrovne materije u vodi. Oni takođe, postaju dio vodenog lanca ishrane. Različite divlje životinje, od larvi insekata, riba, vodozemaca i kornjača do ptica i većih sisara ne razlikuju ove čestice od ostale hrane i jedu ih. 

Kada se seciraju ribe sa Velikih jezera, "one su ukrašene mikroperlama", rekao je Henri Henderson, direktor kancelarije Središnjeg zavoda za zaštitu prirodnih resursa u Čikagu. Osim što nosi toksine, perle mogu izazvati unutrašnje ogrebotine i mogu zaustaviti rast ribe.

Uticaj na zdravlje ljudi? Nismo sigurni!

Budući da su ljudi na vrhu lanca ishrane, vrlo je vjerovatno da i mi gotovo svakodnevno unosimo mikroplastiku u naša tijela a vjerovatno i ostale otrovne supstance koje su se nakupile na njoj dok je bila u vodi.

Isto tako, jednom kada se ove mikro čestice nađu u vodotocima, one lako migriraju u podzemne vode koje predstavljaju zalihe vode za piće. Mikročestice plastike prolaze i kroz filtere postrojenja za pripremu vode za piće, vode za prehrambenu industriju, mogu da se nađu u flaširanoj vodi, pivu, sokovima, hrani.

"Bilo bi previše naivno da znamo da je plastika svuda oko nas, ali ne i u nama", rekao je Rolf Halden sa državnog univerziteta u Arizoni za Gardijan.  On je jedan od naučnika koji razvijaju tehniku za identifikaciju mikro plastičnih čestica u tkivima živih bića.

Već sada postoje dosljedni dokazi koji ukazuju na to da izloženost plastici i njezinim aditivima može dovesti do raznih zdravstvenih komplikacija. Znamo da su u ljudskom izmetu pronađene plastične čestice, ali šta plastika zapravo čini našim tijelima? Ftalati su, na primjer, grupa hemikalija koja se mogu naći u stotinama različitih kozmetičkih proizvoda, kao što su lakovi za nokte i sprejevi za kosu. Ove hemikalije su poznati endokrini razarači i mogu izazvati određene karcinome povezane sa hormonima. Već znamo da se mnogi aditivi u plastici smatraju izrazito štetnim, ali još uvijek ne postoji potpuno razumijevanje učinaka same plastike na zdravlje ljudi. Takođe, doktori stomatologije su isto izrazili zabrinutost za mikroskopske čestice plastike, koje se namjerno dodaju pastama za zube, jer se često nakupljaju između zuba i desni i predstavljaju dobru podlogu za razvoj bakterija i na kraju dovode do bolesti desni i zuba. 

Šta da radimo?

Zabranite ih. Neke države su prepoznale štetnosti mikroperli u kozmetičkim proizvodima. Kanada, SAD, Velika Britanija, Francuska, Švedska, Tajvan, Južna Koreja i Novi Zeland su zabranile upotrebu mikroperli u kozmetičkim proizvodima. Očekuje se da će Europska unija razmotriti zabranu njihove upotrebe u kozmetici. 

U 2018. godini, 54 kompanije su se pridružile kampanji "Potražite nulu" čiji je cilj da se u kozmetičke proizvode ne dodaje plastika, ali najbrže rješenje je da ih potrošači jednostavno prestanu koristiti. Mikroperle se mogu izbjeći provjeravanjem da li se plastika - možda polietilen ili polipropilen - nalazi na popisu sastojaka proizvoda.

Jednokratna upotreba platike. Čudno je da pravimo stvari za jednokratnu upotrebu od materijala koji mogu da traju vijekovima. Zakonodavstvo mora da nađe načine da obeshrabi upotrebu plastičnih kesa, slamki, plastičnog pribora za jelo, polistirenskih čaša i tanjira i ostale jednokratone plastike. Ovo zahtijeva veoma pažljiv kompromis. Mnogo truda mora da se uloži kako u pronalaženju načina da se spriječi da plastika dospije u vode i da se postojeća plastika ukloni iz vode, tako i u smanjenje naše zavisnosti o plastici. 

Proizvođači. Veliki udio u plastičnom otpadu čini otpad od pakovanja proizvoda. Pakovanja proizvoda imaju veoma kratak upotrebni vijek, a veoma dug životni vijek kao otpad. Kompanije mogu da pomognu pronalaženjem i upotrebom ekološki prihvatljivijih materijala koje upotrebljavaju za izradu pakovanja. Na primjer, PepsiCo je najavio da će početi sa pakovanjem svoje vode za piće u aluminijumske konzerve, čija je vjerovatnoća da će biti reciklirane mnogo veća nego plastičnih flaša. Međutim, mnogi mogu dovesti u pitanje ekološku opravdanost ovog plana. 

Korisnici. U međuvremenu, jačanje javne svijesti može pomoći, što je i osnovni cilj ovog članka. Na primjer, mnogo poliesterskih mikrovlakana dospijeva u vode svaki put kada ljudi peru svoju odjeću. Biranjem odjeće sa većim udjelom prirodnih vlakana u odnosu na sintetičke može pomoći u očuvanju naših voda i hrane bezbjednima. Akcije jačanja javne svijesti mogu uticati i na smanjenje količine plastike koju upotrebljavamo, a takođe i ohrabriti pojedince i korporacije da pronalaze načine da koriste manje jednokratne plastike. 

Izazovi. Promjena neće biti laka. Ustvari, izuzetno je teško, jer u poslednjih 80-ak godina plastika je našla svoju primjenu u gotovo svim segmentima ljudskog djelovanja i u svakom trenutku naših života u kontaktu smo sa nekom vrstom plastičnih materijala. Plivamo u plastičnom zagađenju i treba da uradimo nešto po tom pitanju. Kada je plastika svuda oko nas, teško je spriječiti je da dospije u naše vode, a kada se jednom nađe tamo, gotovo je nemoguće izdvojiti je.
 
Ne postoji mnogo naučnih istraživanja o uticaju plastičnih mikročestica na ljudsko zdravlje, ali naučnici su zabrinuti da bi one mogle da utiču na prirodne interakcije unutar naših tijela, da otpuštaju otrovne hemikalije ili unose patogene parazite u naša tijela. 

I bez naučnih spoznaja, znamo da ne želimo da pijemo ili jedemo plastiku. Vrijeme je da počnemo da izbjegavamo plastiku u našim životima i uklanjamo je iz životne sredine!

Kada otvorimo česmu, želimo vodu, a ne plastiku u čaši.